Zlatibor
talasasta visoravan u jugozapadnom delu Srbije i pripada Dinarskim planinama.Prijatne klime, prostranih proplanaka, bujnih pašnjaka, vodom bogatih planinskih potoka i nad njim se rascvetava "Ruža vetrova".Prosečna nadmorska visina je oko 1000 m, a najviši vrhovi su Tornik (1496 m), Brijač na Murtenici (1480 m), Čigota (1422 m), Čuker (1358 m), Konjoder (1337 m), Vijogor (1281 m). Najveċi vrhovi se nalaze na južnom delu Zlatibora, dok se nadmorska visina sve više smanjuje prema severu.
Na jugoistočnom delu Zlatibora postoji dosta reka ponornica i peċina, od kojih su najveċe Stopiċa peċina, Rakovička i Mumlava. Na Zlatiboru postoji 98 peċina i 44 jame. Zlatibor je bogat magnezitom, koji se eksploatiše na nekoliko mesta, dok je, pored njega, u Čajetini, Semegnjevu i Šljivovici pronadjen i hrom.
Zlatibor je nagnut ka severu i severozapadu, pa sa južnog i centralnog dela Zlatibora, vodu u Drinu odvode Uvac i Crni Rzav; sa severa i severozapada, Sušica je nosi u Đetinju; a sa istoka, Veliki Rzav je odvodi u Moravicu.Prirodnih jezera na Zlatiboru nema. U centru Kraljevih Voda se nalazi veštačko jezero sagradjeno za turističke potrebe, u Ribnici se nalazi jezero sa kog se Zlatibor snabdeva vodom, a na Uvcu se nalazi nekoliko veštačkih jezera,
     Sela koja se nalaze na samom Zlatiboru su: Alin Potok, Bijela Rijeka, Branešci, Burada, Golovo, Gostilje, Dobroselica, Draglica, Drenova, Željine, Jablanica, Jasenovo, Kremna, Kriva Rijeka, Kuċani, Ljubiš, Mokra Gora, Mušvete, Negbina, Ojkovica, Oko, Ribnica, Rožanstvo, Rudine, Semegnjevo, Sirogojno, Sjeništa, Stublo, Trnava, Uvac, Šljivovica. Na obroncima Zlatibora, tj. na prelazima ka susednim planinama - Tari, Ponikvama, Jadoviku, Mučnju - nalaze se sela Bioska, Vrutci, Ravni, Drežnik, Drijetanj, Zbojštica, Kačer, Mačkat, Nikojeviċi, Ljubanje, Skržuti, Stapari, Tripkova i dr.





Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potice od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanicna dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreci: "Zlatan je to bor!", a trece predanje (vjerovatno najtacnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, cije je naucno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanovicu. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.


Turizam [uredi - ?????]
Glavni clanak: Turizam na Zlatiboru
Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oci odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenovic.
U pocetku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Velicanstvo rucalo, ali su se ubrzo proculi i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
? onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karadordevic. Nakon njegovog boravka sagradeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Cigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda ?? 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznicka pruga Beograd-Bar.

Zlatibor je, prije svega, planina izuzetne ljepote, prijatne klime, prostranih proplanaka, bujnih pašnjaka, vodom bogatih planinskih potoka.
"Ruža vjetrova" se rascvjetava upravo nad Zlatiborom. Ljeta su topla, ? zime blage. Kiše padaju relativno cesto, a snijega ima od oktobra do maja.


čċ
Čuker (1358 m), Konjoder (1337 m), Vijogor (1281 m). Najveċi vrhovi se nalaze na južnom delu Zlatibora, dok se nadmorska visina sve više smanjuje prema severu.
     Na jugoistočnom delu Zlatibora postoji dosta reka ponornica i peċina, od kojih su najveċe Stopiċa peċina, Rakovička i Mumlava. Na Zlatiboru postoji 98 peċina i 44 jame. Zlatibor je bogat magnezitom, koji se eksploatiše na nekoliko mesta, dok je, pored njega, u Čajetini, Semegnjevu i Šljivovici pronadjen i hrom.
     Zlatibor je nagnut ka severu i severozapadu, pa sa južnog i centralnog dela Zlatibora, vodu u Drinu odvode Uvac i Crni Rzav; sa severa i severozapada, Sušica je nosi u Đetinju; a sa istoka, Veliki Rzav je odvodi u Moravicu.Prirodnih jezera na Zlatiboru nema. U centru Kraljevih Voda se nalazi veštačko jezero sagradjeno za turističke potrebe, u Ribnici se nalazi jezero sa kog se Zlatibor snabdeva vodom, a na Uvcu se nalazi nekoliko veštačkih jezera,
     Sela koja se nalaze na samom Zlatiboru su: Alin Potok, Bijela Rijeka, Branešci, Burada, Golovo, Gostilje, Dobroselica, Draglica, Drenova, Željine, Jablanica, Jasenovo, Kremna, Kriva Rijeka, Kuċani, Ljubiš, Mokra Gora, Mušvete, Negbina, Ojkovica, Oko, Ribnica, Rožanstvo, Rudine, Semegnjevo, Sirogojno, Sjeništa, Stublo, Trnava, Uvac, Šljivovica. Na obroncima Zlatibora, tj. na prelazima ka susednim planinama - Tari, Ponikvama, Jadoviku, Mučnju - nalaze se sela Bioska, Vrutci, Ravni, Drežnik, Drijetanj, Zbojštica, Kačer, Mačkat, Nikojeviċi, Ljubanje, Skržuti, Stapari, Tripkova i dr.





Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potice od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanicna dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreci: "Zlatan je to bor!", a trece predanje (vjerovatno najtacnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, cije je naucno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanovicu. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.


Turizam [uredi - ?????]
Glavni clanak: Turizam na Zlatiboru
Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oci odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenovic.
U pocetku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Velicanstvo rucalo, ali su se ubrzo proculi i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
? onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karadordevic. Nakon njegovog boravka sagradeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Cigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda ?? 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznicka pruga Beograd-Bar.

Zlatibor je, prije svega, planina izuzetne ljepote, prijatne klime, prostranih proplanaka, bujnih pašnjaka, vodom bogatih planinskih potoka.
"Ruža vjetrova" se rascvjetava upravo nad Zlatiborom. Ljeta su topla, ? zime blage. Kiše padaju relativno cesto, a snijega ima od oktobra do maja.


čċ
Tornik


čċ








čċ
Zlatiborski pejsaž


čċ








čċ
Crni Rzav


čċ








čċ
     Prvi poznati stanovnici Zlatibora bili su Iliri, odnosno njihova plemena Partini i Autarijati ( planina Tara je verovatno dobila ime po njima).  Na Zlatiboru postoje i ostaci praistorijskih naselja, tzv. gradina. To su Čajetinska ( koja je imala veliki značaj u doba Rimljana), Krivorječka i Šljivovačka gradina.Veruje se da i neki geografski nazivi ovog kraja potiču od Ilira, kao što su Čigota, Negbina i Murtenica.
     Rimljani su se sukobili sa Ilirima i na Zlatiboru.Posle poraza Ilira, Rimljani su podigli nova utvrdjenja i popravili veċinu starih ilirskih gradina i izgradili mrežu novih puteva i izvršili popravku starih. Svi putevi su vodili u – Malaviko. Malaviko je bio jedan od važnijih centara rimske provincije Dalmacije, a nalazio se na području sela Visibabe, u bližoj okolini Zlatibora.Najveċi deo spomenika iz Rimskog doba se nalazi u Kremnima.







Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potice od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanicna dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreci: "Zlatan je to bor!", a trece predanje (vjerovatno najtacnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, cije je naucno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanovicu. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.


Turizam [uredi - ?????]
Glavni clanak: Turizam na Zlatiboru
Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oci odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenovic.
U pocetku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Velicanstvo rucalo, ali su se ubrzo proculi i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
? onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karadordevic. Nakon njegovog boravka sagradeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Cigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda ?? 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznicka pruga Beograd-Bar.




čċ
izvršili popravku starih. Svi putevi su vodili u – Malaviko. Malaviko je bio jedan od važnijih centara rimske provincije Dalmacije, a nalazio se na području sela Visibabe, u bližoj okolini Zlatibora.Najveċi deo spomenika iz Rimskog doba se nalazi u Kremnima.







Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potice od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanicna dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreci: "Zlatan je to bor!", a trece predanje (vjerovatno najtacnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, cije je naucno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanovicu. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.


Turizam [uredi - ?????]
Glavni clanak: Turizam na Zlatiboru
Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oci odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenovic.
U pocetku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Velicanstvo rucalo, ali su se ubrzo proculi i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
? onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karadordevic. Nakon njegovog boravka sagradeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Cigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda ?? 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznicka pruga Beograd-Bar.




čċ
     Došavši u ovaj kraj, i Sloveni su, poput svojih prethodnika, počeli da podižu tvrdave. Veruje se da se Dresnik, grad koji vizantijski car Konstantin Porfirogenit pominje u Raškoj, nalazio na mestu današnjeg sela Drežnika. U ovom selu, koje se nalazi na istočnoj granici Zlatibora, nadjena je slovenska keramika i jedan srednjovijekovni kljuc.
     U doba Stefana Nemanje, ovi planinski predjeli (uključujuċi i čitavu ostalu užičku okolinu) nalazili su se u sklopu administrativne oblasti Stari Vlah. Kasnije je Srbija podijeljena na župe, vojne i upravne jedinice sa županima na čelu, pri čemu se Zlatibor našao u okviru župe Rujno. Rujno je dobilo ime po biljci ruju koja je rasla po ovom kraju.
     Ruj se koristio za bojenje kože i izvozio se u Dubrovnik, a danas raste samo po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Rujno je obuhvatalo veċi dio Zlatibora, izuzev njegove zapadne i južne predele.Kroz celi Srednji vijek, Zlatibor je održavao trgovačke veze sa Dubrovačkom republikom. Trgovačka razmena obavljala se u Rujnu, mestu koje se nalazilo izmedu sadašnjih sela Vrutaka i Bioske, nedaleko od istoimenog manastira. Osim ruja, koji je obilato prodavan Dubrovčanima, prodavao se i katran, neophodan u brodogradnji. Ostale tražene sirovine za prodaju bile su stoka, vuna, koža, med i gunjevi (vrsta prsluka), koji su svojim kvalitetom bili poznati po čitavom Balkanskom poluostrvu. Rat izmedu Habzburškog i Turskog carstva krajem XVIII vijeka učinio je kraj dubrovačkoj trgovini u ovim krajevima.
     Zlatibor i Užice su postali dio Turskog carstva 1463.godine, zajedno sa Bosnom. Kada su zauzeli Užice, Turci su isturili na zlatiborski plato jedno jače odjeljenje svoje vojske koje je svoj položaj osiguralo drvenom ogradom, palisadom. To mesto je dobilo ime Palisad, i zadržalo ga do danas, kada je postalo deo Kraljevih Voda.
Kraljeve Vode


čċ








čċ
Zlatiborsko selo


čċ








čċ
Za vreme turske vladavine, župa Rujno je i dalje postojala kao administrativna jedinica, a bila je deo Smederevskog sandžaka, koji je bio deo Rumelijskog beglerbegluka. Južni i zapadni delovi Zlatibora bili su deo novopazarske oblasti, koja je bila deo Bosanskog sandžaka.





Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potice od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanicna dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreci: "Zlatan je to bor!", a trece predanje (vjerovatno najtacnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, cije je naucno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanovicu. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.


Turizam [uredi - ?????]
Glavni clanak: Turizam na Zlatiboru
Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oci odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenovic.
U pocetku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Velicanstvo rucalo, ali su se ubrzo proculi i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
? onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karadordevic. Nakon njegovog boravka sagradeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Cigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda ?? 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznicka pruga Beograd-Bar.




čċ
     20. jula 1805. godine počele su prve borbe za oslobodjenje Užica. Užički Turci predali su se 2-gog avgusta 1805-te godine.Pogoršanje odnosa Srba i Turaka u Užicu je navelo Karadordja da 1807-me godine napusti borbe kod Negotina i krene na Užice. Nakon tromesečnih borbi, Turci su predali užičku tvrdavu 12-tog jula 1807-me godine.Tokom Drugog ustanka nije bilo nikakvih borbi na teritoriji Zlatibora, ali su Zlatiborci učestvovali u borbama širom tadašnje Srbije, i u neposrednoj zlatiborskoj okolini.
     Turizam na Zlatiboru počinje krajem XiX veka kada je 1893.god.kada je na Zlatibor došao kralj Srbije Aleksandar Obrenoviċ ( u čiju  čast je izgradjena česma).A nakon boravka  Petra Prvog Karadordeviċa 1905.god. sagradjeni su prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Čigota" i pekara.
     Danas je Zlatibor moderan turistički centar, sa vrhunskom turističkom ponudom kako zdravstvenog tako i rekreativnog turizma.
     Administrativni centar Zlatibora je Čajetina.




Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potice od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanicna dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreci: "Zlatan je to bor!", a trece predanje (vjerovatno najtacnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, cije je naucno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanovicu. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.


Turizam [uredi - ?????]
Glavni clanak: Turizam na Zlatiboru
Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oci odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenovic.
U pocetku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Velicanstvo rucalo, ali su se ubrzo proculi i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
? onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karadordevic. Nakon njegovog boravka sagradeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Cigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda ?? 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznicka pruga Beograd-Bar.




čċ
delovi teksta wikipedia.sr
¬povratak
¬povratak
O nama
knjiga utisaka
Guestbook
komentar
uslovi
marketing